Slag Crasher Diary

[revolucionar]

1.

....ponedjeljak ujutro...stojim u redu i čekam da dođem do tacne...dođem do tacne, uzmem je i stavim na traku i na nju položim bon...polako se krećem prema kuharici koja dijeli porcije...jako polako jer u restoranu ima 300% više ljudi nego im je kapacitet kuhinje.....uzimam porciju koja se ponavlja non-stop, neprekidno, spojeno, svaki božiji dan zajedno sa možda još nekih 4-5 jela (riža, grah, pire, gulaš, ma užas živi a meso sumnjivo, sumnjivo, bog zna ko to kolje i šta kolje...al to i onako izbjegavam maksimalno), koja su tu već godinu dana non stop...nepromijenjeno...ali svake sedmice isto...sve isto...nema promjene...nikakvog ukusa...radnici jedu...gutaju...ma nema tu ni vitamina ...ničega....smeće......uzimam salatu koja je uvijek ista...kupus i paradajz...ali uvijek ista...ista...ista...osim što je zimi kupus ukiseljen.....i nema paradajza....već mi se gadi i jedno i drugo....prilazim momku koji dijeli kašike/viljuške i vekne....i on mi ne da moju kašiku/viljušku i pecivo...moj bon je na tacni...on klima glavom....kaže: ne može! Pita me: imaš li plavi bon?... kažem: nemam imam ovaj zeleni! U čemu je problem? Kakav plavi bon? On kaže: moraš imat plavi! I vidim da se jadnik sjebo i da mu je nezgodno...kažem: kakav plavi, ja imam samo ove zelene! Ne kontam! Daj mi da jedem! Kaže on: ne mogu da ti dam ako nemaš plavi! I fakat vidim da mu je nezgodno...ma čovječe otkud plavi! Kakav plavi! Otkad to? Kaže on: pa od petka....kako od petka kažem ja....ma jebo te plavi bon i država i taj restoran...popizdim i odem.....gladan....al bolje bit gladan nego da me jebu u mozak.....


E sad u principu ovo je posljednji slučaj od barem stotinjak u ovih mojih 300 tinjak dana kako radim u mašini.....u sistemu...u kompaniji.....vi da znate koji je to kretenizam......pa to je van pameti...e sad sve je to pičkin dim da mi ovi matori stalno ne govore šuti! Šuti! šuti! ŠUTI! Ma nek vam mater šuti! Svi samo šute...dok nas majmuni jebu svi šute...cijeli život svi šute....pa šta šutite pičke...koji vam je ********************...čega se bojite....ovaj uzima pare preko mojih leđa a ja da šutim...ovaj mi servira smeće u tanjir za moje pare a ja da šutim....sjebali su mi majmuni sve šanse za napredak u životu, nemam stana, nemam staža, nemam školu nemam jebeno ništa a trebam da šutim...pa dobro kako vas nije stid svoje sopstvene djece.....pa njima ste ostavili robovlasništvo da mu služe....učili ste nas da je robovlasništvo postojalo u grčkoj i šta ja znam prije 2000 godina i onda da je stoka američka imala robove do prije 100 godina i da se to ukinulo....e pa nije ******************** vam materina...lažu vas ...svi ste robovi, svi, svi.....i što je najgore....i ja s vama....rob...robijaš...eto


Recimo ovako...kad bi ovo bila predstava ja bi prest'o ić' u pozorište odavno....mislim da se ljudska vrsta definitivno zajebala onog momenta kad je sišla sa grane....onom prvom koji je siš'o treba mu noge polomit...

I onda mi neko pomene kulturu, umjetnost, angažovanost....ma kakve trice i kučine....pa ovo nije ni srednji vijek..svijest na nivou koji i ne postoji u ovoj dimenziji.....turbo seljakju-kluks-klan.....nemamo šanse...popušili smo u startu...jedina je istina da su nas lagali...i tako pizdim...urlam...pišem...serem...

Al poslije par sati stomak kruli...glad...a valja radit'...a nemoš' nigdje ništa kupit' osim u tom restoranu iz pakla...monopol...a i da mogu džaba mi kad nemam ni prebijene jer je 17-ti a u ovoj usranoj sredini to je visok datum...jer su plate mjesečne više dnevnice u nekoj normalnoj zemlji nego plate...i šta radim...idem...posudim plavi bon....i uzmem da jedem....prijatno stoko!




Slag Crasher

[revolucionar]

2.


Večeras sam izašao u grad, i obišao sam većinu onih napucanih velikih klubova, sa par drugova, i baš smo ostali dugo.Provodili smo vrijeme u tim bučnim mjestima, a pošto sam inače ljubitelj malo naprednije muzike,večeras sam se posebno smorio. Pošto su baš većinu vremena na većini mijesta puštali tako posebno odvratan tubofolk, nisam mogao da budem posebno raspoložen, pogotovo ne za kakve nevaljale poduhvate... Tako sam jednostavno, onako pasivno, pustio mozak da mi odluta kud mu volja. Kako sam blejao, počeo sam da primjećujem (jer sam pokušao da isključim sve ostalo) konobare i barmene. Tada sam ušao u svoj jebeni anarho-sindikalistički fazon i počeo da razmišljam o proizvodnom procesu koji se odvija nama pred nosom, svakog vikenda -- inače, stvari koje nikada ne primjećujete. Pomislio sam za trenutak: "jebote, zamisli da radiš ovdje!" Znam da je posla malo, da je nezaposlene populacije dvije petine a da je bakšiš dobar, ali opet... nešto tu smrdi i svjestan sam toga.

Rad u uslužnoj industriji je jedan od najmizernijih načina za preživljavanje, jedno od najgorih mjesta gdje čovjek može da prodaje svoje sate i energiju. Još od pedesetih godina prošlog vijeka uslužni sektor se potpuno svojom organizacijom proizvodnje poistovjetio sa proizvodnom industrijom i mentalitetom pokretne trake. Restorani, kafići, klubovi, konobe, brza hrana, za nas su možda mjesta gdje možemo da se opustimo i potpuno nesmetano izgubimo vrijeme -- ali za ljude koji rade - uh! -- to su monstrouzne mašine za rapidno ispumpavanje viška vrijednosti. Zamislite da svaku noć morate da provedete od 19 do 05 časova na mjestu gdje morate da date maksismum svoje koncentracije, živaca i energije. Provlačite se kroz gomilu nadrkanih i oznojenih gostiju sa tacnom u ruci na kojoj se nalazi petnaest porudžbi koje ste morali prethodno da zapamtite, i tako svaki isti jebeni krug koji napravite, morate pamtiti porudžbe, preračunavati naplatu, gurati se sa gostima i praviti se fini. Dok je gostima koji plešu i piju (ili samo stoje) prijatna vrućina, vi ste znojni na svakom mogućem mjestu na tijelu, dok vas guši dim i smrad od isparavanja znoja. Dok se gurate tamo-ovamo i trudite se da se ne sudarate sa svojim radim kolegama, u pozadini slušate istu muziku svaki jebeni četvrti sat i tako svaki dan, svaki vikend, mjesecima, non stop u krug. Meni koji sam tri puta čuo istu pjesmu došlo mi je odjednom da se pokupim i odem kući. Zamislite kako je njima. Sve je uvijek isto. Skidaš po ko zna koji put isti čep sa pivske boce otvaračem koji te žulja u džepu, uslužuješ konstantno iste goste i lica koja ti se neprestano ponavljaju, slušaš po dvadeset i peti put ove sedmice "AAAAA socaaa"... A naježim se od ove posljednje pomisli. Ako bi tu kuju morao da slušam na radnom mjestu toliko puta, možda bi stvarno ovaj put odlučio da crknem od gladi!



Slag Crasher

[revolucionar]

3.

Jednom davno su me u srednjoj školi više puta pitali zašto su mi poderane farmerke i zašto puštam kosu...pokušavao sam da objasnim šta je to punk, grunge, underground, sonic youth (čitaj pank, grandž, andergraund, sonik juth) ali uzalud...mislim da se do danas nije ništa promjenilo...zbog čega je to tako pojma nemam...zašto nas vaspitavaju mentalno i psihički, kulturno i nekulturno zaostali ljudi koji ne znaju razliku između talking headsa i vlašićkog sira ili nju vejva PATLIDŽANA IZ DERVENTE, MISLIM DA NIKADA NEĆU SHVATIT'......u mojoj tadašnjog generaciji bilo je svega i svačega ali ipak nije bilo ovoliko seljakluka...u stvari jeste ali oni to tada nisu baš javno isticali nego su krili ko zmija noge...ipak da je bilo škarta bilo je...dakle ipak sigurno je bilo, u tih par generacija koje su se sretale na relaciji od onog smetljarnika „kafea bordo boje“ pa do stare čaršije ili popularno nazvanog žileta, barem par stotina momaka i cura koji su čitali knjige, slušali gore navedene pravce i naravno mnogo više od toga (darkeri, rokeri, hard koreri (dobro toga je baš bilo malo, pravo malo) ) kao npr. the cure, the clash, sex pistols, (čitaj kjur, kleš, seks pistols) i onda oni najnapredniji što su slušali gang of 4, joy division (gang of for, džoj divižn) pa onda mano negra itd. a tada je nastajao NSK i laibach, sch...ma bilo je tu svega dobrog...ali ipak kad se uzme sve zajedno 98% stanovništva je i tad, kao i sad bilo na lepoj breni i vesni zmijanac (za koju i danas vjerujem da je zajedno sa onim šovinistom minimaxom naj zaslužnija za nekulturu i zaostalost ovdašnjeg stanovništva op.a. jebalo je brčko i posavina) pa miroslavu iliću i halidu muslimoviću i ostalom socu i patetici...a nas 2% smo se smijali svemu tome i živjeli ne obračajući pažnju na taj niži nivo postojanja...e pa eto ti sad...mi smo svirali gitare i išli u lokalne škole (u glavnom se to dešavalo po holovima i podrumima jer sale nismo mogli nikad (ili veoma rijetko) dobit' za organizovanje tih takvih dešavanja...nije nikad bilo dovoljno mikrofona, nikad dovoljno pojačala, zvuka....instrumenti katastrofa...ma sve je bilo soc ko i danas....samo eto nije bilo rata i nije bilo ove jebene demokracije) na koncerte ... išli smo na more svake godine i nismo imali problema sa međunarodnom zajednicom... ma jebo tu priču....u glavnom manje više isto je sve ko i danas...samo što je danas puno sjebanije i gore ...... gledam sad svoju generaciju 70 % je otišlo negdje u treće zemlje i 90% njih se pretvorilo u neke čudne ljude koji imaju tamo kompleks niže a ovdje kompleks više vrijednosti pa nikako da dođu sebi a kamoli nama....oko 20% posto se ovdje lokalno raselilo, neki su popušili nacionalistički trip i sad žive ko klošari....oko 4-5 % je puklo skroz na skroz i oni su možda i najpošteniji a oko 5% ovih što su ostali ovdje od ovih ukupno 10% što ih je 4-5% puklo skroz na skroz, eh tih 5 % je ovdje i živi u spoznaji da je u životu teže ništa ne radit nego radit svaki dan i to krvnički pa koliko god da se zaradi...važno je samo da se radi što krvavije.... Jer kad ništa ne radiš to te razjeba do kraja....Ustaneš, legneš isto ti je...nit možeš stajat, nit možeš ležat...nit sjedit...nit čitat, nit ne čitat....nit ti je dobro nit loše...na ulazima nazi konc logora je pisalo arbait macht frei što u slobodnom prevodu znači rad oslobađa...dakle kad već robijamo najbolje je radit jer nas rad oslobađa i brige i pameti...ko radi ne boji se gladi....i ta je dobra...a najbolja je ko rano rani dvije sreće grabi...pa onda ko drugome jamu kopa sam u nju upada....pa onda jedna lasta ne čini proljeće...pa rad čini čovjeka...pa učiti, učiti i samo učiti....sve same mudrosti, mudrolije, istine, umotvorina naroda a na planeti od 7 milijardi ljudi (čitaj naroda) barem 6 jede ******************** i sanjari da će stići u raj, da će danas imat' vode da se napije i ugasi žeđ i okupa pa da ne smrdi, nešto svježe da pojede, suho mjesto da legne...patnje životinjskog i biljnog svijeta neću ovdje ni da pominjem...za to nam treba odvojeno vrijeme i prostor...pa njih tek masakriramo i koljemo kako znamo i ne znamo...brutalni smo do kraja...jedemo im mladunčad....deremo im kožu s leđa...i to kad se nama rodi dijete mi napravimo pokolj te životinjske djece...kažu da životinje i biljke nemaju dušu...pa dobro, neka mi neko kaže da je mi imamo...ja još nisam vidio kako ovan i ovca jedu ljudsko meso ma kako gladni bili...sad će me neko pitat pa kakve veze ima ovo na početku i ovo na kraju ovog teksta....pa nemam šta da kažem....kome je jasno, jasno je....jebeš i rock'n'roll i hip-hop i umjetnost i književnost i punk i sve na kamaru ako je mrtvo slovo na papiru, ako je neko mjesto na top listi idiotskog MTV-ja ako je web page na netu....jebeš sav aktivizam ovog svijeta kad je djeci bogatih roditelja u glavi jedino vakuum a djeci siromašnih roditelja kako da se obogate i dočepaju tog istog vakuuma....samo nek je veselo...nego imam nekog vakuuma za prodat jeftino i skupo kako ko hoće....u teglama od po 1, 5, 10 litara....vakuum prve klase....balkanski...nema ga boljeg...za korisnike van balkanskih prostora preporučujemo razblaženu verziju....vakuum light, extra light i ultra light...i menthol....


I ono što su nas učili u školi ispade sve gola laž, i fizika, hemija matematika sve se promjenilo...sve šuplja...sad svi nose poderane farmerke...ipak andergrund je ost'o andergraund....sad smo svi anderground...šaban šaulić anderground.....politika andergraund...cijela država andergraund....a u pičku lijepe matere... ja više neću andergraund....od sad samo mejnstrim......


Slag Crasher

[revolucionar]

4.

Nisam bijesan jutros pa ne mogu ni da pišem bijesno...nego sve nešto ovako...nikako...nisam ni kafe popio mada je skoro 12 sati...sve se nešto čuvam...u stvari, rešo mi neradi, mislim radi al' još uvijek nisam našao kabel kojim mogu da ga uključim u struju jer su se takvi takozvani gajtani prestali proizvodit negdje sredinom prošlog vijeka...pa normalno, ako ste zaboravili ovo je dvadeset i prvi vijek...do dvadeset drugog ko živ ko mrtav....u svakom slučaju kažu da za sto godina niko od nas koji smo sad živi neće više bit živ, osim par onih što su danas rođeni pa dožive neku 100 tinu i 7-mu ili 8-mu ili 9-tu...neka im je sretan rođendan...a ja venem mlad....ne žalim ćelave, ne žalim podbuhle...šezdeset godina..... a jaaaaaaaaaa venem mlad.... u glavnom ne mogu skopčat rešo pa ću morat gore na sprat da si napravim fjuzz, samo jebo te nemam ni kafe...hmmmm...drama..evo da nastavim, jučer nisam ni popio kafe jer su krenuli sastanci pa sam cijeli dan sastančio...svako malo su mi govorili de ne spavaj i dobro jutro...u glavnom jutros sam popio polalitre nes kafe da me više ne uhvate nespremnog....stvarno nemam pojma zašto ovo pišem i hoćel ovo iko čitat....ajd da se uozbiljim...daklem...problemi radničke klase su već odavno poznati i bogu i narodu al' svi nekako šute i prelaze preko toga nijemo...bez riječi..a bez radnika i seljaka nema života...nema hljeba, nema kruha, nema ni kolača...nema ništa, a opet radnik dobije najmanje...ok, ja znam trebalo bi da pišem o hip-hop-u i modernim stvarima koje interesuju omladinu...polako...dolazimo i na to! Strpljenja....evo malo hip-hop-a: „U današnjoj „demokraciji“, izvršavanje (čitaj sprovođenje) građanskih i ekonomskih prava je ograničeno na ono što ne podkopava blagostanje i spokojstvo privilegovane manjine. Na svaki pokušaj da se protestuje ili kritikuje status quo odgovara se silom. Još od 1982, čak su i mediji u vlasništvu i pod kontrolom od strane par familija, limitirajući izražavanje slobodne misli i cirkulaciju ideja.....Situacija se pogoršala van svake mjere sa pojavom odreda smrti, okoćenih u leglu državnih snaga bezbjednosti, i sa bombaškim napadima i granatiranjem ne-borbenih seljačkih zajednica...ali pokušaj da se marginaliziraju siromašni, političkm sijanjem straha i zastrašivanja je bila kardinalna greška. Ljudi žele da sprovedu prava koja su im uskraćena uzimajući stvari u svoje ruke...radnici okupiraju fabrike da bi dobili pravo štrajka; studenti održavaju nastavu u privatnim kućama kada su im univerziteti okupirani od strane vojske; intelektualci objavljuju knjige, magazine i novine u tajnosti za andergraund cirkulaciju, uprkos riziku koji je veliki čak i ako samo posjedujete zabranjenu knjigu.“ Ovo je samo odlomak iz prologa knjige DESETLJEĆE RATOVA- El Salvador u Sukobu sa Budućnosti. Koju su uredili Anjali Sundaram i George Gelber, sam prolog je napisao Manilo Argueta. Izdata u Londonu i New Yorku a u saradnji sa Transnacionalnim Institutom u Holandiji. Kaže na samom početku: „ Još od 1970te, socijalna i politička zaglupljenost – i napredak – El Salvadora postali su fokus svjetske javnosti. Ovo je proizašlo zbog velikih sektora populacije, nekada pasivnih podanika diktatorima, koji su postali aktivna sredstva transformacije i koji sad žele da promjene nepravedne uslove u kojima su tako dugo živjeli.
U ranim godinama ovoga vijeka, kroz cijelu Centralnu Ameriku, vojska je uzela posebnu ulogu zaštitnika malobrojne klase zemljoposjednika. Ovo je za uzvrat proizvelo naše vojne demokracije i kao posljedicu pogoršanje u socijalnom, političkom i ekonomskom životu. Glavni cilj onih na vlasti je bio da transformišu zemlje koje proizvode banane, kafu i kakao u izvore jeftine radne snage za međunarodnu zajedničku liniju koja je pod dominacijom industrijskih zemalja. Centralno Američke armije nisu dozvolile ništa više promjena osim koliko je bilo dovoljno da se održe privilegije privilegovanih, pokazujući apsolutnu ravnodušnost prema razvoju nacije.“ Zvuči poznato a!? Mada se ovo dešavalo u El Salvadoru ne možemo reći da nema nikakve veze sa nama danas, zar ne? E pa dobro! Hip-hoperi, brejkeri, mc-jevi i writeri idući put kad sjednete popit kafu ili jest banane znajte da jedete i pijete komad istorije, patnje, borbe, revolucije, exploatacije....komad hip-hopa......non passaran....Rispekt! U idućem broju „Duarteova prva godina: Rat je Mir“!


Samo da se zna: „Korak od djeteta prema čovjeku je korak unazad, a nikako korak naprijed!“ Ovo nikad ranije nisam čuo i ako je neko negdje nekad čuo neka mi javi ali za sada samouvjereno potpisujem ovu umotvorinu kao svoju!

Slag Crasher

[revolucionar]

5.


Pošto smo u prošlom izdanju utvrdili banane i kafu, dakle 1970te, danas je vrijeme da pomenemo pop-corn ili popularnije kokice i to 1984te...dok su kod nas bjesnile Olimpijske Igre za koje smo vjerovali da su vrh, brija, iskustvo i da poslije toga ništa ne može biti loše, i dok je glavni grad republike B&H bio prekrcan stranim delegacijama koje su se kupale u šampanjcu i viskiju, šmrkale bijelo, žuto i ko zna šta još jer uopšte nisu imali dop control, u El Salvadoru dešavalo se nešto slično! „Pošto je Duarte došao na vlast 1984te, isporuka helikoptera iz Sjedinjenih Država se rapidno povećala. Ovo je bilo propraćeno upotrebom anti-gerilskih taktika kao što je „Heli-transportno iskrcavanje“. Trupe su prodirale u gerila-kontrolisane zone helikopterima i pravile iznenadne napade da bi terorisali civilnu populaciju, koja je po tom bježala u zone pod kontrolom vlade. Za vrijeme Vijetnamskog rata, ova taktika je besramno nazivana “stvaranje izbjeglica“. Helikopteri su također korišteni da se transportuju komandne jedinice, sa ciljem anihiliranja socijalne baze gerile. Jedinice su bile opremljene sofisticiranom opremom koju je obezbjedilo novo ulijevanje vojne pomoći. Od 1980te do 1982ge El Salvador je iskusio jedno od najdramatičnijih kršenja ljudskih prava u svojoj poznatoj istoriji. Za vrijeme perioda tranzicije iz vojne u civilnu upravu, teror je pušten s lanca prema urbanom i prema ruralnom stanovništvu, izazivajući ogroman egzodus iz zemlje. Do početka 1984te, Visoki Komeserijat Ujedinjenih Nacija za Izbjeglice (op.a. lokalnoj ekipi poznatije kao UNHCR ) je kazao da je skoro 250.000 ljudi napustilo El Salvador i da su razbacani od Sjedinjenih Država pa do Paname. Od familija koje su bile prisiljene da izbjegnu – neki su otišli pješke u Honduras- pola ih je imalo svoju rodbinu ubijenu prije ili za vrijeme bježanja. Duarteova vlada je za vrijeme prve godine na vlasti kumovala još jednom masivnom exodusu: ovaj put seljaci su bili primorani da napuste njihove domove i postanu desplezados, raseljeni ljudi, izbjeglice u svojoj sopstvenoj zemlji...(op.a. poznato zar ne!?). sredinom 1984te, pojačavanje rata i masivnog bombardovanja iz zraka „konfliktnih zona“ drastično je izmjenilo ljudski pejzaž ruralnog El Salvadora. Do kraja augusta 1984te, i vlada i privatne humanitarne organizacije su prijavile da se brinu o 467.366 desplezados-a. Do sredine 1986te jedan izvještaj je sumarizirao situaciju:
...kao rezultat rata, 25 posto Salvadorske populacije je emigriralo; postoji skoro 250.000 izbjeglica i Mexiku i Centralnoj Americi, i pola miliona u Sjedinjenim Državama....10 posto populacije je raseljeno unutar zemlje...

Od oktobra 1979te do ....

....i priča ide dalje i dalje i ne mogu da vjerujem šta čitam! Pa ******************************************** mu materina jel ovo moguće! Pa kako onda cijeli život slušam ove matore kako govore šuti, šuti, šuti ŠUTIIIIIIIIIIIIIIIIIIII PA NISU NORMALNI!!! Kako normalan čovjek može da šuti na ovakve stvari!! Naravno lakše je ako se to ni nezna! Lakše se šuti! E pa dobro, mislim da nove generacije ne treba da šute! I još nešto. Pitate se kakve veze imaju kokice sa svim ovim! Pa ovako, kokice se jedu u glavnom kad se sjedne pred TV ili neki dobar film ubaciš u dvd ili šta več koristiš, ili kino, za koje fakat ne znam i treba li ovom gradu kad ovo ovdje....ma no coment..u stvari drugi put....daklem, u glavnom dok se kod nas ginulo, razvijeni svijet, pošto ovaj ne razvijeni i u razvijanju ima dosta svojih problema pa njih to baš i ne dotiče, ali ovaj tkzv razvijeni svijet kad god bi sjeo pogledat CNN ili neko slično sranje oni bi uzeli kokice, pepsi ili kokakolu i odgledali par sati drame, trilera, horora ili komedije koji je emitovan sa ovih prostora non-stop od 92ge do 95te...i nemojte mislit' da je bilo kome od tih ljudi nešto pretjerano stalo do toga šta se ovdje stvarno dešavalo ili nije dešavalo, važno je bilo provest ostatak večeri u činjenici da nekom helmutu u dortmundu ili johanu u lajpzigu ili liamu u nothingamu ili johnu u sietlu i nije toliko loše kao što je nama u srcu evrope, jer , mislili bi oni tada, ali ko ih jebe kad su debili, pardon ovi naši matori, jer vjerovatno o nama koji smo tad bili djeca oni nisu ni razmišljali!...jedino kome je stvarno, ali zaista stvarno bilo stalo šta se ovdje dešava su bilo razni kriminalci, ratni profiteri, novinari, „humanitarci“ političari i ostala bagra koja je i te kako znala zašto smo tu! Dakle zbog PARA!
KUD IDIJOTI su sa svojim albumom MI SMO OVDJE SAMO ZBOG PARA nastupali i u mom gradu neke 1988 i još uvijek se sjećam tog koncerta u podrumu Gimnazije kao da je bio jučer!!! Baš me interesuje, mene kao starog Gimnazijalca, kojem se ta škola zgadila već u prvom razredu zbog svog licemjerstva i ograničenosti (čitaj kretenizma) nastavnog škol. programa, dakle baš me interesuje kakve koncerte sad organizuju gimnazijalci!? Pogađam CECA; SEKA; HALID AAAAAA? E pa ko ih jebe a vi ostali što ste na punku, hard-coru i ostalim progresivnim linijama kokice u ruke i prijatno stoko....




Slag Crasher

[revolucionar]

6.

Krajem svake izborne godine svakodnevno smo bili bombardovani propagandom koja je bila dio predizborne kampanje svih mogućih stranaka, partija i drugih kriminalnih grupa. Ni oni koji su odlučili da do izbora ne pale televizor, nisu mogli da izbjegnu stotine bilborda sa folirantski nasmijanim licima, tako lijepo uklopljenim u boje zastava naših država, koja su se cerila na svakom ćošku. Ako si pak uspio/jela da se natjeraš da ne gledaš ka bilbordima, onda si morao/la da vidiš ili dobiješ letak neke od mnogih stranaka. Ako ti se ni to nije desilo, onda te je vjerovatno na kućni broj zvao neko iz lokalne kancelarije neke od, pogodićete, stranaka. Vjerovatno su ti i kucali na vrata, pitali te za koga ćeš glasati, kao da se podrazumijeva da ćeš uopšte glasati. Na sve moguće načine ti umilni ljudi u odijelima (bili stariji ili mlađi, nema veze, svi vole da nose skupa odjela) pokušavali su da nas ubijede kako nam treba upravo ono što oni nude i da je ono što će oni uraditi prava stvar, da će nam upravo oni donijeti boljitak. Divna zamisao.... nema šta.... A to šta ćemo mi konkretno raditi u svojim životima nije bitno, treba samo da izađemo, zaokružimo jedan od brojeva na izbornom listiću i gotovo.... Da čovjek ne poveruje da u životu može da postoji toliko spasonosnih opcija koje rešavaju sve probleme.. i da je naša jedina muka ta slatka nedoumica za koji ćemo se broj odlučiti na kraju.... a u tri pičke materine...

Na svu sreću davno smo neki od nas prestali da vjerujemo u bajke.....neki na lijep način a bogami većina na onaj najružniji....

Vjerovatno je TA većina već upoznata sa farsom koju smo tokom ovih reklamiranja imali prilike da gledamo....Prva scena ovog čina naše tragedije odigrala se još aprila 92.....nema potrebe prepričavati te događaje, niti nalaziti razloge za takvo stanje stvari i za takav slijed. Nadam se da sam pojasnio šta su razlozi i trebali bi biti jasni svakome ko iole makar malo razmišlja...Vlast na balkanu, kao u ostalom i u čitavom svijetu, je sinonim za pojam apsolutne moći, kao i pohlepe, bahatosti, i svih drugih osobina koje priliče jednom razularenom, kafanskom ponašanju.

Krajnji ishod ovog cirkusa je krajnje bizaran i u najmanju ruku uvredljiv za inteligenciju građana balkanskih prostora. Na kratko su na vlast vraćeni oni koji su donijeli kriminalne Zakone.... i kao i mnoge druge antiradničke zakone. jedni su nas pljačkali neko vrijeme... a onda su počeli da nas pljačkaju ovi drugi.... A, ne zaboravimo, to su isti oni šovinisti koji su devedesetih slavili mržnju i ubijanje, koji danas i dalje sanjaju puške i ratove, koji fantaziraju da ponovo pošalju mladež na polja smrti. Naravno, kao što se moglo i očekivati, ubrzo je došlo do pregrupisavanja unutar snaga „reformskog bloka”, drugačije raspodijele interesnih sfera i radikale su smijenili istom brzinom kojom su ih i izabrali. Jasno je, nema razlike između pohlepnih i malo manje pohlepnih, nema razlike između bahatih i malo manje bahatih.....isti ******************** drugo pakovanje

Ova jeftina šahovska partija, koju smo svakodnevno uživo mogli da gledamo i čije poteze nije bilo nimalo teško predvidjeti, na prvi pogled liči na partiju koju igraju djeca. Sličnost je bila ta da kada djeca uče da igraju šah, znaju ponekad da načine potez i da odmah zatim preinače svoju odluku. Međutim naši vladaoci nisu djeca, već dobro proračunata đubrad, pa ne treba da nas zavaraju njihovi infantilni potezi. Oni su odigrali vješt manevar, namjerno su žrtvovali slabiju figuru, da bi u narednom potezu mogli da matiraju protivnika. Ta figura koju su oni spremni da žrtvuju u svakom trenutku...to smo mi... to je naša budućnost.... Spremni su da žrtvuju nas radi svoje materijalne koristi...bez obzira da li će nas eksploatisati, otpustiti ili poslati u rat.... Mi smo takođe i ulog u njihovoj igri....kao kada pokeraši igraju u njivu ili kuću...onaj ko pobjedi ima pravo da je koristi, eksploatiše. Ako smo trenutno i žrtva i ulog, da li to znači da ćemo biti i nijemi posmatrači...kako svi kvalitetno šute možete sami izvući zaključak ali hajmo dalje....

I ovako kratka istorija parlamentarizma na balkanu je u ovom, a i u mnogim ranijim slučajevima, pokazala svoju neefikasnost i besmislenost. Trošenje novca svih nas zarad neproduktivnosti (a ta neproduktivnost je u poslednjih inih godina a može se i otvoreno reći — od početka izlazila iz naših balkanskih vlada), trošenje novca ljudi koji ga imaju vrlo malo i trošenje novca onih koji ga uopšte nemaju.....Je bezobrazno i bezočno....Dok su naše fabrike upropašćene i razgrabljene, a mnogi nemaju šta da jedu, u vladi se ljenstvuje, do kancelarija se putuje, u restoranima se žderu obilni obroci, i opet u kancelarijama se loče.....sad bi se i ja napio i to žestoko al moram pisat možda ovo neko jebiga ipak čita....a i da ne čita boli me ******************** ionako su ovi majmuni na vlasti sve sjebali....al vrijeme je da se opet uozbiljim....

Ono što je mene iznenadilo u svim već pomenutim dešavanjima, posebno tokom izbornih mjeseci, je činjenica da cijela vladalačka farsa nije pokrenula ljude da izađu na ulice i kažu glasno....NE, odsad pa nadalje i ubuduće marš svi u pizdu materinu..... da odbiju da budu nijemi posmatrači u cirkusu koji im se odigrava ispred nosa....Da odbiju da budu izopšteni iz odlučivanja o sopstvenim životima. Svako protivljenje i svaki protest protiv vlade mora biti lišen bilo kakve povezanosti sa političkim partijama i parlamentarnim strankama. Odbacivanje buržoaskog parlamentarizma mora biti potpuno ili ga neće biti uopšte. Ljudi ne žele da budu poistovjećeni sa politikom onih koji tamo sjede, žderu, piju i grokću za govornicom.

Pošto radnički pokret na balkanu skoro i da ne postoji, a žuti sindikati su nebrojeno puta izdali radnike i prodali ih gazdama, ni ne čudi činjenica da je izostao bilo kakav protest zbog dešavanja u balkanskim vladama prilikom formiranja nove Vlade. Upravo u takvim situacijama mi možemo da poentiramo, kada na svjetlost dana izađu sva prljavština, prevrtljivost i laži političara, kada svi mogu da vide da je parlamentarizam truo, da je besmislen. Tada treba da budemo prisutni i da svima koji inače spavaju dubokim snom ili sjede po ćoškovima, kažemo da je došlo vrijeme da se probude, da uzmu stvari u svoje ruke, i da ono što pričaju u kući, na ulici ili na pijaci, pretoče u djelo, u akciju. Da nam parlamentarna demokratija i kapitalizam neće donijeti ništa dobro...da je jedini izlaz u samoorganizovanju, samoupravljanju i direktnoj demokratiji. Ako želimo da budućnost bude vrijedna življenja moramo je sami stvarati.....a dotad ako vam se sviđa kako je sad...glasačke listiće u ruke i idi glasaj stoko...

Slag Crasher